Novogodišnje odluke koje stvarno imaju smisla…i ne pucaju do veljače

Budimo iskreni, svi znamo kako ovo ide. Početkom siječnja smo puni entuzijazma, velikih planova i novogodišnjih odluka. Naveliko se kupuju novi planeri, skidaju raznorazne aplikacije, a mentalno se opraštamo od stare verzije sebe i uvjeravamo se da će baš ovo biti naša godina. I onda…veljača. Entuzijazam splasne, život se vrati u puni pogon nakon blagdana i odjednom nam se čini da smo opet negdje usput odustali.

Što ako problem zapravo nikad nije bio u nama? Što ako su problem bile odluke koje su predrastične, prekrute i potpuno nespojive sa stvarnim životom koji, koliko god nam se činilo suprotno, ima neku postojeću strukturu. Ovaj tekst smo vam pripremili kao mali podsjetnik da odluke mogu biti normalne, fleksibilne i dovoljno realne da potraju i nakon što prođe novogodišnja euforija.

U nastavku vas čeka pregled malo drugačijeg pristupa novogodišnjim odlukama. Stavili smo manje fokusa na konkretne planove, poput tjelovježbe ili čitanja više knjiga, a veći naglasak na one karakteristike koje naše odluke mogu učiniti održivima.

Zašto novogodišnje odluke najčešće pucaju?

Novogodišnje odluke pucaju jer ih često postavimo kao ultimatum. Ili sve ili ništa. Ili savršeno ili nikako. U siječnju kao da pokušavamo nadoknaditi cijelu prošlu godinu, zaboravljajući da će i u veljači, ožujku i travnju postojati umor, obaveze, loši dani i potpuni manjak volje.

Također, pucaju zato što uglavnom nemaju veze s onim što nam je stvarno važno, nego s onim što mislimo da bismo trebali htjeti. Nije ni čudo da takve odluke onda kratko traju.

Odluka koja nije savršena, nego izvediva:

Ideja je raditi malo, ali redovito. Ne „svaki dan sat vremena“, ne „bez iznimke“, ne „od sad pa zauvijek“, nego polako i tempom koji nam dozvoljava svakodnevni život. Onoliko koliko se može i onoliko koliko je realno čak i kad nam se ne da. To može početi kao pet minuta kretanja, par stranica knjige dnevno, jedna mala stvar koju napravite za sebe.

Ovakva odluka jedino i ima smisla jer ju je teško preskočiti, a još teže je od nje potpuno odustati. Malo i polako je podcijenjeno, ali često je upravo to ono što se dugoročno zadrži. Baby steps!

Odluka koja ima svoje zašto:

Odluke koje se temelje samo na „trebao bih“ ili „trebala bih“ rijetko prežive prvi mjesec, a kamoli dva. One koje imaju osobno zašto imaju puno veće šanse. Ne želim vježbati zato što moram, nego zato što se želim osjećati snažnije i imati više energije.

Ne želim usporiti jer je to sad u trendu, nego zato što sam umoran ili umorna od stalne žurbe. Kad znamo zašto nešto radimo, lakše se tome vratimo i onda kad zapne, kad slučajno preskočimo koji dan ili tjedan te kad izgubimo početni entuzijazam.

Odluka koja ne pokušava preokrenuti cijeli život naopačke:

Jedna promjena je sasvim dovoljna. Ne treba nam nova jutarnja rutina, nova prehrana, novi mindset i novi životni plan i sve to skupa od 1. siječnja. Treba nam jedna stvar koju možemo uklopiti u život kakav već imamo. Jedna mala navika, jedan mali pomak koji ne traži da preko novogodišnje noći postanemo netko drugi. Ovakva odluka ima smisla jer ne traži totalnu transformaciju, nego nadogradnju postojeće verzije sebe.

Odluka koja dopušta pauze i pogreške:

Preskočiti ne znači nužno odustati. Jedan dan bez rutine, tjedan bez plana ili period kad nam se jednostavno ne da ne znače da je sve propalo. Najčešće upravo tu donesemo odluku da nema smisla nastaviti. Važno je da odluka govori nešto drugo: nema drame, samo nastavak.

Bez kazne, bez resetiranja cijelog plana i bez osjećaja da moramo krenuti ispočetka, recimo 2027. Fleksibilnost i razumijevanje za sebe, često su jedine stvari koja nam omogućavaju da odluke postanu dugoročnima.

Odluka koja je blaža prema nama nego prošle godine:

Možda i najvažnija od svih! Biti blaži prema sebi ne znači spustiti kriterije, nego promijeniti ton. Manje samokritike, više razumijevanja. Manje razočaranja jer smo „opet isti“, a malo više „u redu, idemo dalje“. Odluke koje su temeljene na osjećaju krivnje rijetko traju, dok one koje se temelje na podršci imaju puno veću šansu da se zadrže. Čak i onda kad nam stvari ne idu po planu.

Zaključak

Možda novogodišnje odluke ne trebaju svake godine biti još veće, još ambicioznije ili još impresivnije. Možda samo trebaju biti realnije. Ako prebacimo perspektivu na to da je uspjeh ako u ožujku još uvijek radimo barem jednu stvar s ovog popisa, možemo biti zadovoljni i motivirani za nastavak. Isto tako, sasvim je u redu ako se odluke tijekom godine mijenjaju, prilagođavaju i sazrijevaju zajedno s nama. Nova godina ne mora značiti novi život.

Nerealno je očekivati da ćemo se preko noći promijeniti za 180 stupnjeva i postati najbolja verzija sebe. Dobre odluke se grade postepeno i polako. Dovoljno je da, za početak, stvorimo barem malo bolji odnos prema sebi, uz plan koji to može izdržati čak i kada prođe siječanj.